Pariške priče / Paris vu par
Francuska , 1965.

Redatelj: Claude Chabrol, Jean Douchet, Jean-Luc Godard, Jean-Daniel Pollet, Eric Rohmer, Jean Rouch
Scenarist: Claude Chabrol, Jean Douchet, Jean-Luc Godard, Jean-Daniel Pollet, Eric Rohmer, Jean Rouch, Georges Keller
Producent: Barbet Schroeder
Produkcijska ku�a: Les Filmes du Cyprès
Direktor fotografije: Néstor Almendros, Étienne Becker, Alain, Albert Maysles, Jean Rabier
Montaža: Jackie Raynal, Dominique Villain
Glumci: Jean-Pierre Andréani, Stéphane Audran, Nadine Ballot, Claude Chabrol, Jean-François Chappey, Gilles Chusseau, Serge Davri, Micheline Dax, Marcel Gallon, Philippe Hiquilly, Claude Melki, Gilles Quéant

Format: 35mm
Dužina: 95'

Sinopsis
Sekstet francuskih redatelja surađivao je na omnibusu ‘Pariške priče' s kratkim filmovima kojima je središnja tema Pariz.


Saint Germain-des-Pres, režija: Jean Douchet
Jean Douchet režirao je prvu epizodu filma, ‘Saint Germain-des-Pres’, priču o burnoj vezi manekena (Jean-Francois Chappey) i američke školarke (Barbara Wilkin).

Gare du Nord, režija: Jean Rouch
‘Gare du Nord’ Jeana Roucha nezaboravna je priča o životnom obratu i jednom zgodnom suicidalnom strancu (Gilles Queant).

Rue Saint-Denis, režija: Jean-Daniel Pollet
‘Rue Saint-Denis’, koji je napisao i režirao Jean-Daniel Pollet, povezuje iskusnu prostitutku (Micheline Dax) s logoreičnim klijentom (Claude Melki).

Place de l'Etoile, režija: Eric Rohmer
‘Place de l'Etoile’ čehovljevska je, krivnjom gonjena priča o prodavaču Jean-Michaelu Rouzierei i otrcanu, navodno mrtvom uličaru Marcelu Gallonu, koju je režirao Eric Rohmer.

Montparnasse-Levallois, režija: Jean-Luc Godard Jean-Luc Godardov ‘Montparnasse-Levallois’, na kojem je direktor fotograije bio američki redatelj dokumentaraca Albert Maysles, pronalazi Joanne Shimkus u zamišljenom menage a trois.

La Muette, režija: Claude Chabrol
Omnibus završava kratkim filmom ‘La Muette’ Clauda Chabrola, u kojem obiteljski čovjek (kojega glumi sam Chabrol) biva uništen nakon kupnje nekoliko čepića za uši.

Životopis redatelja
Jean Douchet, koji je karijeru započeo s legendarnim kritičarima i redateljima Cahiers du Cinéma, Truffautom, Godardom i Rivetteom, već nekoliko desetljeća radi na svim aspektima filma kao redatelj, glumac, kritičar i povjesničar. Nedavno je objavio jednu od najopsežnijih studija o francuskom Novom valu (Nouvelle Vague, F. Hazan, 2004.) te nastavlja davati svoj doprinos mjesečnom kolumnom o DVD izdanjima u časopisu Cahiers. Njegovo su najveće postignuće još uvijek dva filmska kluba koja već godinama vodi svaki mjesec u kinu Panthéon (Paris 5) i u Cinémathèque Française (Paris 12).

Jean Rouch, francuski etnograf koji je postao redatelj, jedan je od očeva suvremenog cinéma vérité. Njegov rad imao je velikog utjecaja na francuske novovalovske redatelje. Rouch je diplomirao književnost i strojarstvo da bi kasnije, ranih četrdesetih, postao fasciniran afričkim kulturama. Kao rezultat te fascinacije nastali su dokumentarci poput ‘Initiation à la danse des possédés’ (1949). Rouch je 1958. snimio svoju inovativnu kroniku o abidžanskom nosaču ‘Ja, crnac’. Film ‘Kronika jednog ljeta’ (1961.) smatra se ključnim za razvoj pokreta cinéma vérité. Tijekom svoje duge karijere Rouch je snimio više od 90 takvih filmova. Između 1987. i 1991. bio je predsjednik Cinémathèque Française. U ožujku 2004. u svojoj je 86. godini poginuo u automobilskoj nesreći.

Jean-Daniel Pollet (1936-2004.) francuski je redatelj i scenarist koji je najviše snimao šezdesetih i sedamdesetih. Njegova filmska karijera započela je 1958. kratkim filmom ‘Pourvu qu'on ait l'ivresse...’ smještenim u Parizu u kojem je snimao siluete plesača. Pollet je u mnogim kasnijim djelima nastavio razvijati slike i teme iz ovog filma ubacujući elemente popularnih komedija punih burleske i melankoličnih detalja. Ranih je šezdesetih počeo istraživati drugačiji pristup režiji filmom ‘Méditerranée’ koji je snimao dvije godine s Volkerom Schlöndorffom. Pokušao je snimiti neki oblik poetskog filma, koristeći tekstove i komentare pisaca poput Philippa Sollersa, Jeana Thibeaudeaua i Francisa Pongea.

Eric Rohmer rođen je 1. prosinca 1920. u Nancyju u Francuskoj. Preselio se u Pariz gdje je naizmjence radio kao reporter i nastavnik književnosti. Krajem četrdesetih počeo se baviti filmskom kritikom i postao inventar u Cinémathèque Française Henrija Langloisa s filmofilima poput Jean-Luca Godarda, Francoisa Truffauta, Jacquesa Rivettea i Clauda Chabrola. Rohmer se proslavio pričljivim, lakim romantičnim komedijama i komornim dramama poznatim po ekonomičnoj kameri, toplom ironičnom tonu, ljubavi prema mladosti i fascinacijom vremenom i prostorom.

Jean-Luc Godard rođen je u Parizu 3. prosinca 1930. Studirao je etnologiju na Sorbonni, ali je većinu vremena provodio u Cine-Club du Quartier Latin gdje se upoznao s drugim filmskim fanaticima, Francoisom Truffautom i Jacquesom Rivetteom. Godard je vjerojatno najutjecajniji redatelj poslijeratne ere. Počevši svojim pionirskim debijem ‘Do posljedjeg daha’, napravio je revoluciju u formi igranog filma, oslobodivši medij okova dugo prihvaćanog filmskog jezika ponovo ispisavši pravila naracije, kontinuiteta, zvuka i kamere. Tijekom svoje karijere u pitanje je dovodio i uobičajena sredstva filmske produkcije, distribucije i prikazivanja, a sve u nastojanju da potkopa konvencije holivudske formule i stvori novu vrstu filma.

Claude Chabrol rođen je 24. lipnja 1930. u Parizu. Školovao se na Sveučilištu u Parizu i na Ecole Libre des Sciences Politiques. Razvio je interes za film i kratko radio u francuskom uredu 20th Century Fox. Prava je Chabrolova filmska karijera započela u pedesetima, kad je postao jedan od legendarne skupine kritičara Cahiers du cinéma. Često navođen kao otac francuskog Novog vala, Claude Chabrol majstor je napetoga trilera. U svim njegovim trilerima nalazimo sraz između buržoaskih vrijednosti i jedva suzdržane, često nasilne strasti.

Mjesto i vrijeme projekcije: Kino Tuškanac, Utorak, 20.10. u 21:00h